Jedan dan u Beogradu
19:38![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgN0pZEAaKl2i2kgb7vYMpekB7c-UCx3pCBjRAxryzke3om7poqcTuqhEn1iuu0DZxMekuldSvRK2mQKdcrwFcgJFUHsDkhyphenhyphenIMlmMiGDCq50DFkxWl7eyKQaFakLP2ty6-TmuMCiuyHy0I/s1600/14036499.jpg)
Da li se zaista setilo Beograda?
Posle toliko kisnih i olujnih dana, smesi nam se, najavljuje neke lepse, bolje dane.
Ostavicemo teske tamne kapute, salove i kape po strani, odbacicemo kisobrane i, prigrliti ono sto nam dolazi, i sto je mozda jedino svetlo ovde kod nas.
A to su dani kao sto je ovaj.
(slika preuzeta sa interneta)
Popicemo prvu jutarnju kafu, popusiti cigaru i krenuti, duz Bulevara, tramvajem, autobusom, dok posmatramo lica ostalih putnika.
I cine se nekako jednolicno, cine se tuzno i odsutno. Svako sa svojom mukom vodi i bitku i, mozda, samo mozda u masi tih tmurnih lica vidimo jedno sa iskrom u oku, ono nasmejano, spremno da se izbori sa jos jednim danom, spremno da veruje da ce bolje stvari doci. Mozda vidimo taj zar, i mozda i nas podstakne da ni mi ne odustanemo.
Da se nasmejemo slucajnom prolazniku, da se i mi nasmejemo, zbog suncanog dana i da verujemo. Onako decje, da ce biti jos puno takvih.
0 komentara